Budući da je kreiranje blogova postalo toliko popularan način komunikacije odlučio sam se i ja napraviti svoj blog. Da bude jasno, nije mi ovo prvo iskustvo pisanja bloga jer već neko vrijeme imam svoj blog na talijanskom posvećen mom omiljenom sportu tj. wrestlingu. Ako vam se da možete ga posjetiti, ali ne interesira vas, vjerujte mi. Ako ste baš tako znatiželjni dominik619.splinder.com.
E sad će te se zapitati zašto iza mog imena stoji broj 619. Opet je u pitanju naravno wrestling. Tako se zove završni udarac mog omiljenog wrestlera. Dobro mogao sam za ovaj blog izmisliti i nešto drugo, ali bolje ovako da ne zaboravim passworde.
OK, dođimo na ono bitno. Kao što rekoh nema više srednje škole. Da se nebi neko zabunio, ne zgrade nego nastave za nas sad već bivše maturante. Do malo prije jedva sam čekao ovaj trenutak. Želio sam da sve to što prije završi, ali sad kad je sve gotovo promijenio sam mišljenje. Nije problem u druženju i tome što ćemo se razići. Ma nalazit ćemo se mi svake praznike i svako ljeto i viđati u Rijeci i Zagrebu. Ostat ćemo svi mi na neki način u kontaktu, to nije problem. Problem je baš ona ŠKOLA, ona atmosfera ŠKOLE koju smo ponekad toliko mrzili, ali sad nam svima zasigurno nedostaje. Ono dolaženje svako jutro u školu znajući da ćeš vidjeti uvijek iste ljude za koje si bar malo vezan. Ono brbljanje na nastavi, gađanje papirićima, zezanje profesora, odgađanje ispita, prepisivačine. Nedostajat će nam svađe i natezanja s profesorima kao: «Ona ima nešto protiv mene. Ona me mrzi. On je dobio 5 a ja 4, a znala sam više od njega…». Nedostajat će nam odlasci na «WC» u 10.15 (znate na što mislim). Koliko će nam tek nedostajati utakmice bačene na tjelesnom i smijanje ludim pogreškama…
Svega toga više neće biti. Otići ćemo na fakultet gdje nema više one blizine i prijateljstava kao u srednjoj školi. Svako misli za sebe i pronalazi društvo izvan fakulteta. Na fakultetu ćemo biti veeelikoj veći KOLEGE i ništa više. Ljudi s kojima ideš na predavanja i s kojima je najviše što progovoriš: «Bok! Kako škola? Kako si riješio test?» U školi je bilo drukčije. Svatko je svakog poznavao i bili smo svi svima (dobro ne maš svi, ali većina) PRIJATELJI. Bili smo razred, ekipica, kompanija, crew ili kako već hoćete.
Toga više neće biti. Sve je to sad postalo dio blize, ali više nedohvative prošlosti. Bilo bi lijepo moći se vratiti godinu-dvije unazad i produžiti srednju školu, ali je to nemoguće.
Sada krećemo u nove izazove i to SAMI!!! Neće nam više roditelji pomagati, već ćemo sami biti odgovorni za sebe. Krenut ćemo u nepoznato, ali s velikom željom i nadom da ćemo to brzo spoznati i da ćemo se dobro snaći.
Za kraj svima želim upis na željeni fakultet i svu sreću u životu!

BY:Dominik619